Vožnja koja će se pamtiti i pričati unucima!
Kao što smo i najavljivali MK Biker Brothers iz Siska, u subotu 22.03.2008. godine, organizirali su vožnju prema Kostajnici gdje je bio doček bikera i nazad za Sisak gdje je nastavljeno druženje uz glazbu i piće.
Iako će ovaj tekst izgledati kao na nečijem blogu, a ne onako službeno kao vijesti, nemojte zamjeriti jer sam prisustvovao ovoj ludoriji i tako je najlakše opisati situaciju.
Subota, jutarnje buđenje, gledanje kroz prozor i ugledavanje ne obečavajućih vremenskih prilika. Kiša je padala, ali još uvijek nismo odustajali. Sastali smo se kod Vlajbana. U glavnim ulogama Vlajban, Suza i ja. Išlo se s teorijom: 1% sunčano, a 99% vrijeme u ku...u. Tako smo se i spremali. Pomažući jedan drugome obukli smo se kao eskimi i odlučili da ćemo podržati bikerske kolege u organizaciji. Popili piće u Club house-u i krenuli za Sisak. Cijelim putem nas je kiša pratila. Već polagano smrznuti i mokri došli do SOS Save house-a gdje su nas predivno ugostili i zaželjeli nam dobrodošlicu. Najeli se finog gulaša i u 13h krenuli prema Hrvatskoj Kostajnici. Skupilo se tu 30-ak motora i sa formiranom klonom lagano se uputili na dogovorenu rutu. U početku vrijeme i nije bilo toliko strašno. Malo je kišica padala. No, što dalje počela se pretvarati u snijeg. Kako smo se penjali u brda tako se okolina počela bijeliti. Što dalje, bilo je snijega, odnosno bljuzge po 5 cm po sredini ceste. Brzina je bila 50-60-ak km/h jer je sve veće od toga bilo riskantno i zapravo nemoguće. Ruke su se nakon 15-ak kilometara počele lagano lediti i brojali su se metri do Kostajnice da se zaustavimo, a trasa u jednom smjeru je bila 60-km. Sve u svemu zimsku uvjeti. Stigli mi i u Kostajnicu i očekivajući neki dom ili bilo što toplo dočeli su nas tamošnji bikeri na parkiralištu ispod 2 suncobrana, a snijeg pada kao lud. Zapravo grude su padale.  Promrzli do kostiju spas smo tražili u kuhanome vinu i čaju kojeg su nam pripremili. Razmišljajući da nas ta ista dionica, po takvome vremenu, čeka i pri povratku, odlučili smo preko Dubice i Jasenovca vratiti se doma dok su ostali preko Sunje se vraćali za Sisak. Stisnuli smo zube i krenuli natrag. Snijeg se smirio, ali se je pretvorio opet u laganu kišicu. Već smo metre brojili i molili smo Boga da na ulasku u Dubicu nađemo bilo kakvu birtiju u kojoj bi se ugrijali. Na sreću našli smo je. Kafić, polurestoran nazivom „Inat“. Ušli smo kao 3 astronauta, te su nas ljudi tako blijedo pogledali jer nisu znali što se događa. Ugledavši peć na drva bili smo sretni kao mala djeca kad im se kupi sladoled. Ljudi su nas također lijepo prihvatili iako im nije bilo jasno koji nas je vrag natjerao na put po ovakvome vremenu. Ugrijali se uz topli napitak i krenuli natrag uz plan da ćemo se još jednom zgrijati u Novskoj. Međutim, sjetivši se koliko nam treba da se ponovno raspremimo zapalili smo za Kutinu. Kiša i sve padaline su od Dubice su prestale, pa smo u Piljenicama ugledali zalazak sunca i začuđeno se vozili po suhoj cesti.
Umorni i promrzli kao da smo istovarili šleper cementa rastali smo se svojim kućama pod topli tuš, te vidjeli da nam ovakve avanture uistinu baš i nisu potrebne. Dečkima se zahvaljujemo na gostoprimstvu, te neka se ne ljute što se nismo vratili s njima. MK Bikers Brothers kasnije su posjetili Šija i Tigar. (Tunja)
Galerija slika (42 slike) |
